Float staklo - Pilkington staklo

Float staklo se dobiva tzv. float procesom. Float staklo se proizvodi tako da se ulijeva kontinuirani tok tekućeg stakla u kadu rastopljenog kositra. Tekuće staklo prostire se po površini tekućeg kositra i pluta po površini (float - lebdjeti) proizvodeći visoke kvalitete kontinuiranu traku stakla koja se kasnije polira, a staklo nema izobličenja ili deformacija. Danas je to standardna metoda za proizvodnju stakla i preko 90% svjetske proizvodnje ravnog stakla je float staklo.
Obično staklo je bezbojno, a proizvodi se i u bojama: bronca, zeleno, sivo, azur, tamno plavo. Obično staklo u boji neki još zovu "Parsol" (iako je to kemijski spoj koji se nanosi na staklo radi zaštite od UVA zraka dugih valova). Upotrebljava se za ostakljivanje prozora, vrata, zimskih vrtova, fasada/pročelja zgrada. U IZO float izvedbi 4+16+4 mm dobija se koeficijent termičke provodljivosti U=2.5 W/m2K
Proces proizvodnje float stakla je razvijen od gospodina Alastair Pilkington i patentiran je od Pilkingtona 1959. godine, a detaljna povijest razvoja procesa proizvodnje je opisana od Sir Alastair Pilkington-a u njegovom predavanju na Royal Society of London, 1969. (Pilkington, L.A.B. Proc. Roy. Soc. London 1969, A314, 1-25).



Lacobel (lakobel, lackobel)



Lacobel stakla su prirodna lakirana stakla koja ne sadrže nikakva kemijske ili stetne tvari. Otporna su i do 80˙c. Lak to jest lacobel staklo je otporno na vodu i vlagu. Služe kao zidne obloge, garderobna vrata. Postoji 38 razlicitih boja lakobel stakla . Kod nas se prodaje samo petnajstak boja. Debljina lakobela je 4mm. Ugrađuje se lijepljenjem direktno na zid pomoću neutralnog silikona. Lakobel staklo idealna je zamjena za kuhinjske pločice.

Staklena ogledala / zrcala



Prevlačenjem stakla metalnim srebrom (posrebrivanjem) proizvode se ogledala; postupak posrebrivanja otkrio je njem. kemičar J. Liebig 1835. dobivši redukcijom soli srebra tanki sloj metalnog srebra na staklenoj površini; kao reduktivna sredstva u proizvodnji ogledala danas se upotrebljavaju invertni šećer, Rochelleova sol i formaldehid.

Vrste staklenih tuš kabina

Trenutno najrasprostranjenija tuš kabina se sastoji od tri staklene plohe koje okružuju ugradbenu kanalicu za odvod, tako da je razina tuš kabine jednaka razini poda u kupaonici. Izlijevanje vode se spriječava silikon-neopren brtvama na rubovima vrata a staklene fiksne stijene se učvrščuju minimalističkim profilima te se dobija dojam da staklo stoji samo od sebe. Osim modernog dizajna tu je spriječena i moguća ozljeda, jer svima nam je poznata situacija kad treba ući ili izači iz kadice od klasične tuš kabine a da se pritom ne odskližemo ravno u odjel za traumatologiju. Također, moguča je izvedba i tuš kabine koja je kao i niša okružena s tri strane zidom a na četvrtoj su staklena vrata. Naravno kod manjih prostorija ugrađuju se klizna vrata ili se stavljaju dvoja vrata koja se sastoje od pola dužine jedne stranice a sklapaju se na "čošku" tj, na bridovima.

Način ugradnje staklene tuš kabine

Fiksni dijelovi tj. fiksna stakla ili kako ih mi staklari zovemo, "fikseri", ugrađuju se ili pomoču U profila dimenzija 15x15x15mm ili pomoču nosača-žabica, a to su inox pločice dimenzije oko 30x30mm koje se ugrađuju na 15-20 cm od doljnjeg dijela i isto toliko od vrha. Zazor između stakla i zida se popunjava silikonom ali obavezno neutralnim kako bi se spriječilo stvaranja gljivica. 
Postoje i sanitarni silikoni koji su još otporni i na čiščenja kemijskim sredstvima. Dakle, U profili se montiraju bočno u zid i u pod i to na način da se pomoču vijaka učvste na tri mjesta. Ako nije moguče bušenje zida ili stropa, recimo zbog podnog grijanja ili zidnih instalacija, tada se koriste dvokomponentna ljepila. Staklena vrata se pomoču pantiju ugrađuju u zid pomoču vijaka i ovdje je nemoguče izbječi bušenje..
Ukoliko se vrata ugrađuju na fiksno staklo tada se koriste panti staklo-staklo ali je njegova ugradnja moguča tek drugi dan nakon što se stvrdne silikon kojim je fikser učvrščen u profile. Po pravilima struke silikonira se isključivo unutrašnja strana tuš kabine i to po spojevima stakla sa profilima. Na vrata se u svrhu "dihtanja" ugrađuje po rubovima silikon-neopren brtva s bubregom ili ako su dvoja vrata koja se zatvaraju pod kutem onda se koriste brtve s magnetom kako bi se osiguralo prianjanje vrata uz vrata. 
Osim prozirnog stakla može se koristiti i satinirano ali pritom treba pripaziti da je satinirani dio s vanjske strane jer ako se namoči onda postaje proziran. Pjeskareno staklo se ne preporuča jer ga je nemoguče održavati, tj. u svojim porama zadržava nečistoču i kamenac

Materijali za izradu tuš kabina

Naša preporuka su, naravno, Dorma okovi, ukoliko preferirate kvalitetu a ne jeftinoču. Izrađeni su od nehrđajučeg čelika a površina im je visoko polirana kako bi se spriječilo zadržavanje kamenca u porama a da se i spriječi moguče nagrizanje od kiseline. Staklo se obavezno koristi kaljeno, i to debljine 8mm sa brušenim bridovima. Vrata se ugrađuju pantima na zid ili na fiksno staklo. Ako se montiraju na drugo staklo tada je potrebna tzv. ukruta, tj. inox cijev koja spaja taj fikser na kojeg se vješaju vrata sa zidom ili drugim fikserom. Kao ručkica se preporuča klasična ručkica promjera cca 25mm i dužine cca 40mm ali moguče je ugraditi i rukohvat ali bi zbog vizualnog dojma trebao biti što tanji. Postoji i rukohvat u obliku pepeljare tzv. školjka, koja je promjera cca 50mm.

Tuš kabine po mjeri



Danas se sve više koriste prednosti naručivanja tuš kabina po mjeri koje postupno izbacuju klasične tuš kabine i kade i uvode jedno novo viđenje prvenstveno zbog atraktivnog dizajna gdje se ideje i zamisli samih korisnika pretapaju u igru stakla, ravnih ili zaobljenih linija dajući kupaonicama jednu otvorenost i prozračnost. Same kupaonice više nisu veličine ormara nego su to prostrane sobe kompletno opremljene za održavanje higijene tijela ali i duha. Osim tuš kabina, tu su i ormrići od stakla, staklene pregrade koje sramežljivo odvajaju ali i spajaju sve elemente jedne suvremene kupaone koja više i nije kupaona nego soba za relaksaciju.

Staklo za nadstrešnice


Laminirano sigurnosno staklo koje se sastoji od dva ili više sloja stakla, te jednog ili više međuslojeva PVB-a (polyvinylbutyral), koji pridonose značajnoj kvaliteti čvrstoće i elastićnosti. U slučaju razbijanja stakla, krhotine i komadići stakla se ne raspršuju, već ostaju zadržani u okviru zahvaljujući upravo plastičnom međusloju.
Ovo staklo, također, upija zvučne vibracije širokog spektra , što omogučuje bolju zvučnu izolaciju od tradicionalnog stakla s istom debljinom. Najčešće se radi o dvostruko laminiranom staklu, što ne iskljućuje mogučnost višestrukog laminiranja tj. spajanje više staklenih ploha između kojih je prozirna PVB folija. 
Laminirano sigurnosno staklo štiti od posjekotina i ozbiljnih ozljeda koje su uzrokovane razbijanjem stakla. Kada je takvo staklo razbijeno, njegovi komadiči i krhotine ostaju uz PVB međusloju, i time ne stvaraju oštre bridove. Ova karakteristika, također, štiti od nezgodnih padova i ispadanja kroz staklo , već zavisno o vrsti, svojstvima i obradi staklenih ploha koje laminiramo. Laminirano staklo se upotrebljava za prozore i vrata privatnih kuća i objekata, vila, poslovnih prostora, izloga trgovina, zatim ostakljenih ograda balkona, unutarnjih stijena, škola, bolnica, bazena, zimskih vrtova.


Stakleni krov

Naravno, današnja kvaliteta proizvodnje i ugradnje stakla po svjetskim sigurnosnim normama, omogučuje nam da se otvorimo i prema onom što nas ispunjava nadahnučem i osječajem smirenosti a to je nebesko plavetnilo, vedra noć prepuna zvijezda, ili kiša koja svom svojom snaogom stvara kaotičan a opet harmoničan zvuk. No ono što je najbitnije je ustvari da nam stakleni krov daje svjetlost i energiju, zimi propušta toplinske sunčeve zrake i grije prostorije a ljeti spriječava prolaz štetnih UVA iUVB zraka, a propušta svima nam potrebnu svjetlost. Također današnja tehnika izrade reflektirajučih IZO stakala ispunjenih plinom, omogučava veću toplinsku izolaciju od klasičnih krovova a da nam pritom ne uskračuje ono što nam je najvažnije a to je svjetlost.

Staklene nadstrešnice


Što se tiče staklenih nadstrešnica, svaka riječ je suvišna. Dovoljno je da za vrijeme kiše izađete na ulazna vrata, napravite samo jedan korak i uživate u romantičnom doživljaju. Najčešči oblik nadstrešnice je sistem gdje se dodirna strana sa zidom pričvrščuje atraktivnim nosačima vrlo malih dimenzija a čeona strana dakle ona koja je krajnja linija pokrivanja, učvrščuje se ili sajlama ili čeličnim profillima promjera 3-4mm sa zatezačima i spaja se na zid iznad nosača na spoju staklo-zid. Vrlo atraktivno i nalikuje sistemu mostova sa nosečim sajlama.

Stubišne staklene ograde


Postupnim nestankom nepotrebnih hodnika i skrivenih stepeništa odnosno stubišta, dolazi jedna nova dimenzija u dizajnu interijera i eksterijera gdje stubišta postaju atraktivan detalj koji se stapa s modernističkim uređenjem okoline. Najčešće se kombinira dobri stari i provjereni spoj metala i stakla, odnosno Inoxa i stakla gdje refleksija stakla i visokopoliranog inoxa jednostavno zapanjuje svakoga. Današnje tehnike savijanja stakla i inox cijevi omogučuju da se izvedu mnoge, u prvi tren, nemoguče vizije dizajnera koje su netom proizašle iz kompleksnih računalnih programa gdje se oblik kosi sa svim načelima zakona fizike. Kao nastavak ove interesante ideje dolaze ograde koje se kompletno sastoje od stakla, čime se dobiva dojam da staklo stoji u zraku. Cjelokupan dojam je malo nepovjerljiv ali kompleksni statički proračuni i najnovija tehnologija proizvodnje i ugradnje omogučuje upravo to.

Balkonske staklene ograde

Balkonske ograde, kao i stubišne, konstruirane su na identičan način osim što se ovdje horizonti protežu monogo mnogo dalje. A jedan od interesantnih prednosti staklenih balkonskih ograda naspram klasičnih zidanih je što se Vaša djeca više neče morati penjati da bi pogledala dolazite li napokon doma i time se spriječava jedna od najvećih a nažalost dosta čestih tragedija gdje se napokon razbija urbani mit da je što veča i deblja ograda sigurnija od "običnog stakla".

Staklene ograde ( balkonske, stubišne, bazenske...)


U zadnjih par godina otkada se desio "boom" novogradnje i gdje stambeni blokovi pa čak i cijela naselja niču kao gljive poslije kiše, jedan od interesantnih i nezaobilaznih detalja su i staklene ograde koje stvaraju upravo onu nit koja je potrebna da bi atraktivna građevina i postala atraktivna građevina. Dolaskom na tržište sve večeg broja staklarskih firmi i ulaskom na tržište s novim tehnologijama obrade stakla čime se doista snovi pretvaraju u stvarnost a sigurnost stakla više nije kao u "dobra stara vremena" gdje bi ljudi zazirali od takvih ideja zbog vlastite sigurnosti. Uvođenjem svjetskih normi i certifikata o sigurnosti i kvaliteti stakla sve se više počinju izbacivati iz upotrebe nezgrapni i neugledni krovovi i nadstrešnice od valovitih ploča, plastičnih materijala pa čak i betonskih blokova. Staklena ograda u modernoj arhitekturi čiji dizajn diktiraju svjetski dizajneri a čiju su ideju preuzele i naše mlade snage arhitekata i dizajnera, više ne predstavlja ogradu kao potpunu izolaciju od ostatka svijeta već pruža istovremeno i sigurnost i otvorenost prema okolini pridonoseći time ideju da više nisu potrebni "kineski zidovi" i koji nas štite od (ne)namjernih pogleda naših susjeda, već se teži upravo ka sjedinjavanju s okolinom u jednu vizualno dojmljivu igru svjetla i boja.


Klizne sklopive staklene stijene (harmo, hsw, fsw...)

Zamislite da imate prostoriju za sastanke površine 100 m2 a Vama dolazi samo petero klijenata na sastanak... Dajete znak Vašoj asistentici ili asistentu, ili što bi bilo još bolje, sami zasučete rukave i u roku 2 minute imate prostoriju od 20m2 pregrađenu sa staklenom stijenom, i to je to. Nemoguče? nije ako ugradite HSW ili FSW staklenu stijenu. 
Naime to je staklena stijena koja se sastoji od staklenih elemenata širine oko 90cm koji se voze po stropnoj vodilici okja ke ugrađena u strop a na podu nema apsolutno ništa. Doduše, postoje na svakih 90 cm inoh kružne pločice promjera 30mm s rupom u sredini ali to se više čini kao dizajnerski detalkj na podu. Cijelu stijenu moguče je sklopiti u jednu stranu , tzv, parking zonu koja može čak i biti skrivena iza nekoe ukrasne biljke i Vi imate cijeli prostor na raspolaganju. 
Ukoliko Vam je potreban manji, jednostavno "vozite" elemente nazad i dobivate stakjlenu pregradnu stijenu koja s lijeve ili s desne strane a moguče je i u sredini, ima klasična zaokretna vrata i na prvi dojam po ničem se ne razlikuje od ostalih staklenih stijena kije su fiksirane. Naravno, ako želite da se to učini pritiskopm na tipku ili čak daljinski, moguča je ugradnja i elektromehanikje također iznad stropa. 
Postoje dvije vrsdte takvih stijena: HSW i FSW. Razlika je u načinu sklapanja odnjosno kretanja. Kod HSW stijene se elementi kreču jedan iza drugog i mogu se kretati svi u isto vrijeme ili svaki zasebno (pa je moguče i samo djelomično pregrađivanje prostorije) i parkiraju se u parking zonu koju je moguče i sakriti odnosno prikriti. Kod FSW je sistem drugačiji, svi elementi si povezani i sklapaju se po sistemu harmo-vrata (harmonika vrata), ovdje ne postoji prking zona nego se povuku na jednu stranu kao i klasična harmo-vrata. Naravno, ovaj sistem staklenih stijena nije samo za pregrađivanje prostorija, već se može koristiti i za vanjske stijene bazena, zimskih vrtova, verandi, terasa, balkona,izloga... ljeti otvoreno, zimi zatvoreno odnosno po danu otvoreno a po noči zatvoreno.

Vanjske staklene stijene (izlog, fasada...)


Kako i unutar objekta tako i s njegove vanjske strane odnosno fronte, mogu se kompletni zidovi zamijeniti sa staklom. Tada se uglavnom koristi IZO staklo ili lamistal ili kombinacija a zbog zvučne i toplinske izolacije. Također moguča je izvedba i iz reflektirajučeg stakla i low-e stakla. Više o vrstama stakla pogledajte na našim ostalim stranicama. Kod vanjskih stijena, ako se radi o ulaznom dijelu, moguča je ugradnja i automatskih vrata.

Unutarnje pregradne staklene stijene

Unutarnje pregradne stijene mogu se izvesti fiksne ili se u njih mogu ubaciti i vrata, klizna, zaokretna ili mimokretna. Moguća je i izvedba sa kontrolom prolaza putem tastera ili čip kartice. Za fiksne stijene bez vrata koristi se lamistal 5.1.5 (10mm) i to u prozirnoj varijanti ili opal (folija koja veže dva stakla može biti ili prozirna ili mutno bijela odnosno kroz staklo se dobija dojam opala). Naravno, moguće je i ispjeskariti ili kompletnu stijenu ili samo po sredini npr. crte ili uzorci ili logo. Moguće je ispjeskariti i grafiku preko cijele stijene.
Kod pregradnih stijena s vratima, a to su najčešće ulazi u kancelarije ili ako se radi o privatnom objektu tada je to ulaz u sobu ili drugu etažu, uglavnom tada se obavezno koristi kaljeno staklo. I to zbog toga što se staklo mra obraditi, bušiti i urezivati kako bi se mogli namontirati okovi. Ako bi staklo bilo sirovo ili laminirano, ili bi puklo prilikom montaže a ako ne onda nakon nekog vremena. 
Kaljeno staklo se također može izvesti u prozirnoj varijanti ili satinirano (kao i pjeskareno ali otpornije na čiščenje i održavanje), ili u boji. Isto se može ispjeskariti grafika ili logo. Moguča je i varijanta s polupropusnim staklom gdje se vidi samo kroz jednu stranu. Uglavnom se ugrađuje kao čisto staklo bez ikakvih okvira, jer se time pridonosi njegovom atraktivnom dizajnu, ali moguča je i varijanta sa alu okvirom kompletno obučeno ili samo fiksni dio a vrata bez okvira (pritom se na dovratnik ugrađuje guma koja brtvi vrata).

IZO staklo


Da bi se bolje razumjela namjena IZO stakla potrebno je bliže pojasniti pojam sučeve energije i solarnog spektra. Solarna energija može se podijeliti na slijedeće komponente : - ultraljubičasto zračenje - vidljivo svjetlo i - infracrveno zračenje. Utjecaj ultraljubičastog zračenja može biti štetan po ljude, može ožtetiti namještaj. Ovo zračenje se mora blokirati kako ne bi prolazilo kroz staklo. Vidljivost je poželjna jer je ujedno i najjeftiniji izvor svijetlosti. Infracrveno zračenje može biti korisno i štetno. Korisno je kada se sunčeva energija koristi za zagrijavanje, a štetno u ljetnjem periodu kada dolazi do pregrijavanja prostorija. Infracrveno zračenje se sastoji od zraka različite valne dužine. Infracrveno zračenje, zraka relativno kratke valne dužine, apsorbiraju tepisi, zavjese, pod, zidovi te ih mijenja u zrake velike talasne dužine. Ovakva promjena se dešava i izvan prostorija gdje se zagrijavanje uslijed infracrvenog zračenja sunca mijenja u energiju velike valne dužine. 
Niskoemisioni materijal na površini stakla odbija zrake velike valne duljine unutar objekta u zimskom periodu kada je temperatura u unutrašnjosti prostorije viša od vanjske temperature. Tijekom ljetnog perioda, niskoemisioni sloj odbija zrake velike valne duljine izvan objekta, tako da unutrašnjost prostorije ima manju temperaturu od vanjske temperature. Dok odbija zrake velike valne duljine, niskoemisioni sloj istovremeno omogučava prolaz dnevene svijetlosti. Ako je staklo obojeno, čime dolazi do prelamanja ultravioletne svijetlosti pri prolasku kroz staklo, niskoemisioni sloj osigurava idealnu zaštitu od sunčevog zračenja i istovremeno je zadržava.
Za daljanja poboljšanja toplinske izolacije izo stakla, može se u međuprostor izo stakla umjesto zraka puniti plemeniti plin argon ili drugi plemeniti plinovi (Krypton, Xenon nekad ranije moguć je bio i SF6 koji nije pogodana za okoliš) kao i mješavine plemenitih plinova koji poboljšavaju toplinski koeficijent izo stakla za ca. 0,3 W/m2K u odnosu na zrak. Ako se želi postići bolja vrijednost može se puniti skupim Kriptonom koji poboljšava koeficijent toplinske izolacije za 0,4 W/m2K


Kaljeno staklo - termički ojačano staklo


Odlika kaljenog stakla je visoka čvrstoća, velika otpornost na habanje. Kaljenjem se postiže usmjeravanje kristalične mikrostrukture stakla. Time se površinska otpornost i čvrstoća stakla znatno povećava, povećava se otpornost na trošenje, površinska tvrdoća, smanjuje se mogućnost grebanja površine stakla te se smanjuje mogućnost pucanja stakla uslijed udaraca po staklenoj plohi.

Kaljeno staklo također ima i sigurnosnu primjenu ( u slučaju pucanja razbija se na male komadiće, te rizik potencijalnog ozljeđivanja smanjuje se na minimum).


Laminirano staklo - lamistal staklo



Laminirano sigurnosno staklo koje se sastoji od dva ili više sloja stakla, te jednog ili više međuslojeva PVB-a (polyvinylbutyral), koji pridonose značajnoj kvaliteti čvrstoće i elastićnosti. U slučaju razbijanja stakla, krhotine i komadići stakla se ne raspršuju, već ostaju zadržani u okviru zahvaljujući upravo plastičnom međusloju.
Ovo staklo, također, upija zvučne vibracije širokog spektra , što omogučuje bolju zvučnu izolaciju od tradicionalnog stakla s istom debljinom. Najčešće se radi o dvostruko laminiranom staklu, što ne iskljućuje mogučnost višestrukog laminiranja tj. spajanje više staklenih ploha između kojih je prozirna PVB folija.
Laminirano sigurnosno staklo štiti od posjekotina i ozbiljnih ozljeda koje su uzrokovane razbijanjem stakla. Kada je takvo staklo razbijeno, njegovi komadiči i krhotine ostaju uz PVB međusloju, i time ne stvaraju oštre bridove. Ova karakteristika, također, štiti od nezgodnih padova i ispadanja kroz staklo , već zavisno o vrsti, svojstvima i obradi staklenih ploha koje laminiramo. Laminirano staklo se upotrebljava za prozore i vrata privatnih kuća i objekata, vila, poslovnih prostora, izloga trgovina, zatim ostakljenih ograda balkona, unutarnjih stijena, škola, bolnica, bazena, zimskih vrtova.

Manet klizna vrata


Nekom sirov i robustan dizajn a nekom vrlo dizajnerski imponantan detalj u prostoru. S obzirom da današnji arhitekti i dizajneri izbacju na tržište spoj inoxa i stakla, ovaj sistem kliznih vrata je pun pogodak. Vrata klize po inox cijevi učvrščenoj na staklo ili na zid i to preko inox kotačiča. Sve je otvoreno i vrlo je atraktivno. Naravno, kao i svi dizajnerski proizvodi, i ovo je najskuplji model vrata.


Zaokretna - mimokretna vrata



Ova vrata jednake su namjene kao i klasična vrata, dakle otvaraju se i zatvaraju njihovim zakretanjem oko osi štoka, odnosno dovratnika. Kod ovih vrata moguča je ugradnja podne pumpe (Dorma TS 90, ili sl.) koja omogučava automatsko zatvaranje vrata. Ovaj način upotrebljava se u poslovnim prostorima. Naravno, za poslovne prostore moguća je i ugradnja kontrole prolaza ili putem tastera ili putem čip kartice. Vrata se mogu ugraditi, a to je i najčešća izvedba, direktno na goli otvor. Moguća je izvedba s rukohvatom ili bravom. 
Naravno. po želji mogu se izvesati i s aluminijskim štokom (dovratnikom) pogotovo tamo gdje je potrebno maksimalno zabrtviti dosjed (dihtanje) vrata kako nebi prolazio ili zrak ili voda ili vlaga, ovisno gdje su ugrađena. Ukoliko nema mogučnosti za ukopavanjem podne pumpe, vrata se ugrađuju na automatske pante što je nešto skuplja varijanta ali vrlo funkcionalna.

Klizna staklena vrata


Klizna staklena vrata ugrađuju se u visećem obliku, tj. pri vrhu stakla učvrščeni su keramički kotači koji klize po alu vodilici a sve skupa je skriveno u aluminijskom četvrtastom profilu, tzv. nosečoj gredi. Na dnu, tj. na podu, nalazi se jedan mali element veličine 2x3cm koji je fiksiran u pod i služi da vrata ne "klataraju" tj. da se kreču pravocrtno. 
U gornju gredu ugrađeni su i stoperi koji sprečavaju da vrata zalupe, bilo pri otvaranju ili zatvaranju. I to na način da se posljednjih 10cm uspore i onda pri kraju udare u mekanu gumu. Dakle mogučnost oštečenja u razbijanja je namoguča a preciznost i svrsihodnost je velika. 
Najpoznatiji model kliznih vrata je Dorma Agila 150, koji i mi ugrađujemo a koji se pokazao najtrajniji, čak možemo reći da je garancija ovog proizvoda doživotna. Kao i kod drugih stakleni proizvoda. Zbog toga se i daje prednost staklu a to je i razlog što su okovi za staklo vrlo viske cijene jer se ugrađuju jednom i imaju doživotnu trajnost.

Preduvjeti za ugradnju staklenih vrata


Staklena vrata se ugrađuju zadnja na objekt, i to zato da bi se izbjeglo moguče odstupanje mjera u izvedbenim nacrtima. Otvor za vrata trebao bi biti što pravilniji jer je uprotivnom vrata koja su rađena pod pravim kutevima kao pravilan geometrijski oblik pravokutnika ili nemoguče ugraditi ili su zazori na spojevima neravnomjerni što narušava opći vizualni dojam a u većini slučajeva, ako se i ugrade onda obično stružu ili po podu ili po stropu. Najčešći detalj koji promakne radnicima u završnoj gradnji, knauferima i sl. je da im doljnja linja polukružno bježi prema centru tj, otvor na dnu ima "trbuh" koji se naknadno mora pripasavati a tada se oštečuje i kompletan otvor koji je kasnije potrebno ponovno dovršavati što iziskuje nove troškove. Također, treba provjeriti i dijagonale, kako bi se izbjegao sindrom ravnih stranica ali u romb-obliku. U pod se ugrađuje ili podna pumpa i to na dubinu od cca 7-10 cm, a ako je nemoguće onda barem mora biti slobodno 2cm kako bi se ukopalo podno okretište. U stropu, ako nije betonska greda, treba prije naručivanja staklenih vrata ugraditi tzv. potkonstrukciju, tj. gredu ili profil u koji se može učvrstiti ili trn za gornji okov ili stropna vodilica ako je riječ o Agili. Ako su vrata s vanjske strane otvora tada je riječ o kliznim vratama i tada se Agila greda-profil ugrađuje čeono na zid.