Fiksni dijelovi tj. fiksna stakla ili kako ih mi staklari zovemo, "fikseri", ugrađuju se ili pomoču U profila dimenzija 15x15x15mm ili pomoču nosača-žabica, a to su inox pločice dimenzije oko 30x30mm koje se ugrađuju na 15-20 cm od doljnjeg dijela i isto toliko od vrha. Zazor između stakla i zida se popunjava silikonom ali obavezno neutralnim kako bi se spriječilo stvaranja gljivica.
Postoje i sanitarni silikoni koji su još otporni i na čiščenja kemijskim sredstvima. Dakle, U profili se montiraju bočno u zid i u pod i to na način da se pomoču vijaka učvste na tri mjesta. Ako nije moguče bušenje zida ili stropa, recimo zbog podnog grijanja ili zidnih instalacija, tada se koriste dvokomponentna ljepila. Staklena vrata se pomoču pantiju ugrađuju u zid pomoču vijaka i ovdje je nemoguče izbječi bušenje..
Ukoliko se vrata ugrađuju na fiksno staklo tada se koriste panti staklo-staklo ali je njegova ugradnja moguča tek drugi dan nakon što se stvrdne silikon kojim je fikser učvrščen u profile. Po pravilima struke silikonira se isključivo unutrašnja strana tuš kabine i to po spojevima stakla sa profilima. Na vrata se u svrhu "dihtanja" ugrađuje po rubovima silikon-neopren brtva s bubregom ili ako su dvoja vrata koja se zatvaraju pod kutem onda se koriste brtve s magnetom kako bi se osiguralo prianjanje vrata uz vrata.
Osim prozirnog stakla može se koristiti i satinirano ali pritom treba pripaziti da je satinirani dio s vanjske strane jer ako se namoči onda postaje proziran. Pjeskareno staklo se ne preporuča jer ga je nemoguče održavati, tj. u svojim porama zadržava nečistoču i kamenac
